Mongolija – “Pod vječnim plavim nebom”

Polazak iz zračne luke po izboru ili transfer do zračne luke Zagreb, zatim sastanak putnika s voditeljem putovanja oko 11:30 h. Poslijepodne let za Istanbul, kratko presjedanje i večernji let prema Ulaanbaataru. Noćni let preko pola Azije: dok vi spavate, ispod vas promiču Kaspijsko jezero, kazahstanske stepe i planine Altaja.

*Organiziramo transfere iz ostalih gradova polaska, a za neke termine moguće je dogovoriti let iz tih mjesta.

✓ UKLJUČENO! early check-in · kompleks kipa Džingis-kana · ručak dobrodošlice · Nacionalni park Terelj · hram Aryapala · zajednička večera

Slijećemo u Ulaanbaatar oko 07:20. Transfer do hotela, gdje nas sobe već čekaju jer je early check-in uključen u cijenu: tuš, doručak i nekoliko sati sna nakon noćnog leta. Mongolija je čekala osamsto godina, pričekat će i do podneva.

Poslijepodne krećemo izvan grada, do mjesta na kojem je, kaže legenda, mladi Temudžin pronašao zlatni bič i shvatio da mu je suđeno vladati. Danas ondje stoji kip Džingis-kana na konju, visok 40 metara i sav od nehrđajućeg čelika. Penjemo se do vidikovca u konjskoj grivi, a prije toga čeka nas ručak dobrodošlice u kompleksu: buuz i khuushuur, mongolski parni i prženi pirožići s mesom, uz suutei tsai, slani čaj s mlijekom. Prvi gutljaj iznenadi svakoga. Treći više nikoga.

Nastavljamo u Nacionalni park Terelj, do granitne Kornjačine stijene i hrama Aryapala, do kojeg vodi 108 stepenica i s kojeg se dolina vidi kao na dlanu. Predvečer povratak u grad i šetnja trgom Sükhbaatar ispred parlamenta. Zatim zajednička večera u restoranu mongolske kuhinje, a za one koji još imaju snage, tu je i jazz klub Fat Cat. Noćenje u Ulaanbaataru.

✓ UKLJUČENO! samostan Gandan s jutarnjim pojanjem · granitne stijene Baga Gazriin Chuluu · prva noć u geru

Doručak, pa rano u samostan Gandan, u vrijeme jutarnjeg pojanja. Ovo je jedan od rijetkih samostana koji su preživjeli čistke tridesetih godina, a u njemu stoji Migjid Janraisig, pozlaćeni Buda visok 26 metara. Original su Sovjeti 1937. rastopili i odnijeli, a ovaj je podignut 1996. novcem koji su skupili sami Mongoli. Vjerujte, to se osjeti.

Zatim napuštamo grad i asfalt polako postaje sve tanji. Ručamo u prirodi, a naš kuhar pokazuje zašto je to bolje od svakog restorana uz cestu. Poslijepodne stižemo u Baga Gazriin Chuluu, labirint granitnih stijena usred stepe koji lokalci zovu prirodnim gradom. Pješačimo do ruševina malog samostana i do špilje duge 18 metara u kojoj su se, priča se, skrivali redovnici.

Prvu noć spavamo u malom geru kampu daleko od turističkih ruta, s tušem i pravim WC-om. Kad padne mrak, shvatit ćete zašto smo ga odabrali: zvijezda je ovdje više nego tame. Noćenje u geru kod Baga Gazriin Chuluua.

✓ UKLJUČENO! litice Tsagaan Suvarga u zalazak sunca

Doručak, pa duža vožnja kroz Srednji Gobi, preko ravnica na kojima se horizont udaljava brže nego što mu se približavamo. Usput stajemo kad god nam se učini da treba: kod stada deva, kod obo, kamenih hrpa s plavim svilenim šalovima koje vozači obilaze tri puta za sretan put.

Predvečer stižemo do Tsagaan Suvarge, „Bijele stupe”: litica visokih šezdesetak metara, prošaranih bijelom, ružičastom i narančastom bojom. Prije nekoliko desetaka milijuna godina ovdje je bilo morsko dno, a i danas se u stijeni nalaze školjke. Dolazimo u vrijeme kad je svjetlo najljepše, pa fotografije nastaju gotovo same. Noćenje u geru, pet kilometara od litica.

✓ UKLJUČENO! Prirodoslovni muzej Južnog Gobija · klisura Yolyn Am · radionica buuza s nomadskom obitelji

Doručak i vožnja do Dalanzadgada, glavnog grada Južnog Gobija. U prirodoslovnom muzeju prvi put se susrećemo s dinosaurima Gobija: kosturima, jajima i pričom o tome zašto je ova pustinja jedno od najvažnijih paleontoloških nalazišta svijeta. Kava i ručak u gradu, a onda ravno u planine.

Yolyn Am, „Klisura bradana”, dobila je ime po golemim strvinarima koji kruže iznad nje. Ono zbog čega dolazimo je drugo: duboko u klisuri, između strmih stijena, led se zadržava i usred ljeta. Šetamo uz potok kroz klisuru, a pustinja je odjednom, nakon pola sata hoda, nestala.

Noć provodimo kod nomadske obitelji koja živi od svojih koza. Pomažemo pri mužnji, a navečer nas domaćini uče raditi buuz: tijesto, meso, i preklapanje koje izgleda lako sve dok ga ne pokušate. Domaćini se smiju, mi se smijemo, a buuz se na kraju ipak skuha. Noćenje u geru kod obitelji, bez klasične kupaonice, ali s našim prijenosnim tušem.

✓ UKLJUČENO! posjet obitelji uzgajivača deva · jahanje baktrijskih deva (1 h) · uspon na dine u zalazak

Doručak, pa prema najvećim dinama Mongolije. Khongoryn Els dug je oko sto kilometara, a pojedine dine visoke su i do tristo metara. Na putu svraćamo kod obitelji uzgajivača deva: domaćin nas dočekuje tradicionalno, s bočicom burmuta koja se prima desnom rukom, a domaćica nam toči čaj od devina mlijeka uz aaruul, sušeni sir tvrd kao kamen, i khoormog, fermentirano devino mlijeko. Ovo je najbolje vrijeme za pitanja: kako se živi bez adrese, koliko deva stane u jednu obitelj, kako se zna gdje je zimi bolja trava.

Slijedi sat jahanja na baktrijskim devama, onima s dvije grbe, koje su ovdje taksi, kamion i mirovinski fond u jednom. A predvečer uspon na dinu. Penje se sporo, dva koraka gore i jedan natrag, ali s vrha se vidi ocean pijeska u svim nijansama zlatne. Kad se spustite niz padinu, pijesak će zabrujati kao daleki avion. Zato ih zovu pjevajuće dine. Noćenje u geru kod dina, s tušem i pravim WC-om, kod obitelji koja uzgaja deve, koze i ovce.

✓ UKLJUČENO! Plamene stijene u zalazak sunca · šuma saksaula

Za ranoranioce, izlazak sunca na dinama. Za ostale, mirno jutro i doručak bez žurbe. Putem prolazimo kroz šumu saksaula, pustinjskog grma koji je ovdje drvo, ogrjev i hlad u jednom.

Predvečer stižemo do Bayanzaga, kojeg je američki istraživač Roy Chapman Andrews 1922. nazvao Plamenim stijenama. Upravo je ovdje njegova ekspedicija pronašla prva jaja dinosaura koja je svijet ikad vidio. Andrews je, usput, jedan od uzora za lik Indiane Jonesa, pa ako vam šešir sjedne malo drukčije, znate zašto. Crvene litice u zalazak sunca gore bojom zbog koje su dobile ime. Noćenje u geru kod Plamenih stijena.

✓ UKLJUČENO! ruševine samostana Ongi · piknik ručak uz rijeku

Doručak i rani polazak, jer ovo je najduži dan vožnje na putovanju, oko 430 kilometara i devet do deset sati na putu. To je cijena Naadama, i vrijedi je platiti. Na pola puta stajemo kod ruševina samostana Ongi, na obali istoimene rijeke. Nekad je ovo bio jedan od dva najveća samostana u Mongoliji, s više od tisuću redovnika. Godine 1939. srušen je u čistkama, a danas se među zidinama ponovno okuplja nekoliko monaha. Dok mi istražujemo ruševine, kuhar na obali rijeke priprema piknik ručak.

Kasno poslijepodne stižemo u Arvaikheer, grad koji se sprema za praznik: iz svih krajeva pokrajine dolaze konji, hrvači i trgovci, a ulice se pune šatorima. Smještaj u hotelu, napokon s pravim krevetom i dugim tušem, i večera u hotelskom restoranu. Noćenje u Arvaikheeru.

✓ UKLJUČENO! pokrajinski Naadam u Arvaikheeru · ceremonija otvaranja

Doručak, pa na stadion, na ceremoniju otvaranja Naadama: konjanici u svečanim deelima, zastave, glazba i cijela pokrajina na tribinama. Naadam se slavi stoljećima kao „tri muške igre”, hrvanje, streličarstvo i konjske utrke, iako danas u streličarstvu odavno nastupaju i žene. Pokrajinski Naadam smo odabrali namjerno: manje turista, više domaćih i puno bliže od onog u prijestolnici.

Hrvači ovdje nemaju težinske kategorije, a pobjednik na kraju izvede ples orla. Strijelci gađaju male kožnate cilindre s 75 metara, a suci pjesmom javljaju svaki pogodak. U utrkama jašu djeca od pet do dvanaest godina, dvadesetak kilometara preko stepe. Između natjecanja probajte naadamski khuushuur sa štanda i airag, fermentirano kobilje mlijeko s malo alkohola i puno karaktera. Tu je i gađanje shagaijem, kockicama od ovčjih kostiju, igra koja je danas na UNESCO-ovom popisu. Noćenje u Arvaikheeru.

✓ UKLJUČENO! jutarnje konjske utrke (ako su u programu) · slikarije na stijenama · slap Ulaan Tsutgalan

Ako se utrke održavaju rano ujutro, odlazimo na cilj gledati kako dječji jahači dolijeću iz prašine. Zatim krećemo na sjever, preko Khujirta, prema dolini Orkhona, pod zaštitom UNESCO-a kao kolijevka nomadskih carstava. Usput stajemo kod slikarija na stijenama, a kuhar za to vrijeme priprema ručak.

Predvečer stižemo k obitelji nomada kod koje ostajemo dvije noći. Obitelj ima pet gera i mnogo konja, a prvi susret s domaćinima ide uz čaj i pogled na dolinu. Prije večere šetnja do slapa Ulaan Tsutgalan, koji se ruši dvadesetak metara u bazaltni kanjon. Ovdje stepa odjednom postaje zelena, a rijeka ima zvuk. Noćenje kod nomadske obitelji.

✓ UKLJUČENO! jahanje uz rijeku (2–3 h) · mužnja kobila · khorkhog s obitelji · natjecanje u shagaiju

Danas nema vožnje. Doručak je domaći: toplo pecivo gambir sa svježim urumom, mongolskim kajmakom, jogurt i kava s mlijekom od jutros. Zatim jašemo s obiteljskim konjima uz rijeku do slapa, spuštamo se pješice u kanjon, prelazimo rijeku i vraćamo se kući. Mongolski konji su niski i mirni, pa nema treme ni ako ste zadnji put na konju sjedili na vrtuljku.

Poslijepodne učimo kako se muzu kobile i kako se mlijeko u kožnoj vreći mućka u airag, i to tisuću puta. Za večeru obitelj priprema khorkhog: janjetinu i krumpir koji se kuhaju s užarenim kamenjem iz rijeke u zatvorenoj posudi. Kamenje se poslije dodaje iz ruke u ruku jer grije dlanove i, kažu, donosi zdravlje.

Navečer turnir u shagaiju s djecom domaćina kao sucima. Sumnjamo da će biti nepristrani. Zatim vatra, mongolska votka od mlijeka, tradicionalne pjesme, i vjerojatno koja hrvatska na naš red. Noćenje kod nomadske obitelji.

✓ UKLJUČENO! šetnja do malog slapa · termalni izvori Tsenkher

Doručak s obitelji i oproštaj. Za kraj boravka u dolini šetamo do malog slapa, mirnog skrovišta u blizini kampa, a onda krećemo na najljepšu vožnju putovanja, preko prijevoja planina Khangai, gdje stepu zamjenjuju ariševe šume i cvjetne livade.

Poslijepodne stižemo na termalne izvore Tsenkher. Voda izvire vruća više od 80 °C i hladi se u bazenima na otvorenom, u koje ulazimo dok se iza brda spušta sunce. Nakon tjedan dana prašine i pijeska, ovo je zaslužena nagrada. Spavamo u udobnom ger resortu, u dvokrevetnim gerima. Noćenje kod izvora Tsenkher.

✓ UKLJUČENO! posjet nomadskoj obitelji · samostan Erdene Zuu · muzej Karakoruma · spomenik Mongolskom Carstvu

Doručak i polazak prema sjeveru. Prije Tsetserlega svraćamo k prijateljima našeg vodiča, obitelji nomada, na urum, jogurt i razgovor o tome kako je bilo ovog proljeća.

Poslijepodne stižemo u Karakorum, gdje je 1235. Ugedej-kan, Džingis-kanov sin, podigao prijestolnicu najvećeg kopnenog carstva u povijesti. Od grada nije ostalo gotovo ništa jer je od njegova kamena 1585. sagrađen Erdene Zuu, najstariji budistički samostan Mongolije, okružen zidom sa 108 stupa. U muzeju Karakoruma vidjet ćemo kako je prijestolnica izgledala kad je u njoj stajala srebrna fontana koja je točila četiri pića odjednom. Završavamo kod Kornjačine stijene, kamene međe drevnog grada, kod vidikovca sa spomenikom Mongolskom Carstvu i kod jedne stijene kojoj ćemo ime ostaviti voditelju da vam objasni na licu mjesta. Redovnici iz samostana znaju zašto stoji baš tu. Noćenje u geru u Karakorumu.

✓ UKLJUČENO! Nacionalni park Khustai · predstava Tumen Ekh · oproštajna večera

Rani polazak, cijelim putem po asfaltu. Kasno ujutro stižemo u Nacionalni park Khustai, dom takhija, Przewalskijevog konja, jedinog pravog divljeg konja na svijetu. Godine 1969. izumro je u divljini i preživio samo u zoološkim vrtovima, a 1992. prvi su konji vraćeni u Mongoliju. Danas ih u parku živi nekoliko stotina, i gledati ih u stepi znači gledati povratak s ruba.

Poslijepodne u Ulaanbaataru, u tvornici kašmira, imamo vrijeme za šalove i džempere koji griju više nego što koštaju. A navečer oproštaj kakav ovo putovanje zaslužuje: folklorna predstava Tumen Ekh, grleno pjevanje khöömii, kad jedan pjevač pjeva dva tona odjednom, morin khuur, gusle s konjskom glavom, kontorcionisti i maske tsam. Zatim oproštajna večera i posljednja zdravica. Noćenje u Ulaanbaataru.

Rano ujutro transfer do zračne luke, s paketom za doručak, i let preko Istanbula prema Zagrebu, kamo stižemo navečer. Kući se vraćamo s prašinom Gobija u cipelama, okusom airaga koji još pokušavamo opisati i nebom koje nam se urezalo u pamćenje. Doma će vam reći da ste pocrnjeli. Vi ćete znati da ste se samo malo odmaknuli od svega.